Tjedan kolektivne sadnje

U vrtićima Crikvenica, Selce i Jadranovo zasađeno je 14 sadnica voćaka i nekoliko sadnica mediteranskog bilja. Na taj smo se način uključili u nacionalnu kampanju “Tjedan kolektivne sadnje” koju je pokrenula Udruga “Zasadi drvo, ne budi panj”. Zahvaljujemo Gradu Crikvenici koji nam je donirao 3 sadnice trešnje kao i Eko Murvici d.o.o. čiji djelatnici su pomogli u pripremi za sadnju. Hvala Vrtnom centru Viškovo na doniranim sadnicama jabuke i lavande. Hvala roditeljima koji su nam pomogli iskopati potrebne rupe.

Kampanja “Tjedan kolektivne sadnja stabala u Hrvatskoj” održava se u razdoblju od 1. do 7. ožujka 2021. godine. Kampanju je pokrenula Udruga “Zasadi drvo, ne budi panj” s idejom da svatko od nas može zasaditi drvo i time osigurati sebi i najmilijima ugodniji i zdraviji život. Djeca i odgajatelji uživali su sadnji mladih biljaka. Osim trešnji, jabuka, lavande i ružmarina, zasađene su i mandarine, naranče, limuni i badem za koje ćemo se brinuti, njegovati ih i pratiti njihov rast.

Dječje uzbuđenje oko sadnje novih vrtnih “prijatelja” bilo je vidljivo na njihovim licima, ali i u izjavama:

Vita: Stavili smo vodu, zemlju i gnoj.
Dominik: Gnoj je crna zemlja da bolje raste.
Adrian: Gnoj je od konjeve kakice.
Lovro: Badem služi za lusion.
Viktorija: Od mendula se radi muffin, kolač i torta.
Ivano: Ružmarin staviš na jelo da hrana miriši.
Ivan: Naša mandarina je sada mala, ali će narasti velika. Kao i mi!
Jakov: Sadimo mandarine da bi ih mogli kasnije jesti.
Tomas: Sadili smo stablo i bilo nam je super!
Gabriela: Stavimo gnoj, onda stavimo mandarinu, onda zakopamo i zalijemo!
Lucija: Kada smo posadili mandarinu ona naraste.
Nika: Dobre su i ja ih obožavam!
Neila: Kada narastu mandarine onda ćemo ih brati.
Filip: Sadili smo voćku jabuke. Čini mi se da je teže saditi drvo nego cvijet. Za cvijet treba manja rupica, manje zemlje i vode.
Tin: Previše je posla oko toga!
Niko: Meni se svidjelo grabljati
Amarie: Svidjelo mi se najviše stavljati zemlju i grabljati.
Andro: Ja sam s tatom kopao rupu za mandarine, da narastu. Kopao sam sa lopatom, treba nam duboka rupa. Još nam trebaju sjemenke i kiša.
Matej: Kada ja zalijevam naranče i mandarine i kada one narastu ja ih uberem. Puno puta ih zalijevam, prvo budu zelene pa onda postanu narančaste.

MOŽE LI NARANČA RASTI AKO JE U MRAKU?
Matej: Treba joj svjetlost i još biljaka koje će rasti uz nju.
Liam: Trebaju joj puno lampica.
Roko: Kopao sam zemlju za posaditi naranču. Iskopao sam duboku rupu tako duboku i veliku da sam skoro stao cijeli. Veću nego neki roditelji što su kopali. Mislim da sam bio najvrijedniji.
Vito: Jako je važno saditi stabla zbog kisika. Zato smo i stavili one cijevi uz voćku da kisik ide van za nas. Da dišemo.
Liam: Ma ne! Nego u to ide voda. Da naraste veliko stablo. Ko kuća!
Šime: Da. Kad narastu onda ih beremo i jedemo. Da budemo zdravi. Naranče su pune vitamina. N ja mislim. N kao naranča.
Arman: Važno je saditi stabla s voćem i povrćem. Da možemo jesti.
Dora: Prvo smo iskopali zemlju za rupu da stavimo one neke kuglice. Jako su smrdljive.
Fran: Da, ali su zdrave. Od toga voćke rastu. To su, mislim, vitamini. Znam jer sam i ja to pio da narastem veliki.
Dora: Onda su stabla zapravo ista kao ljudi. Isto rastemo.
Fran: Samo što se nas ljude ne treba zalijevati vodom da narastemo. A mi smo stablo morali zaliti.
Niko: Da, jer bi inače umrle sve biljke. Bez vode. A što bismo onda? Bez stabala nema života. Zbog kisika.