Terapijski pas u vrtiću

Terapijski psi se dodjeljuju obitelji djece s razvojnim teškoćama na način da jedan od roditelja prolazi obuku i postaje voditelj psa te usmjerava svakodnevnu interakciju djeteta i terapijskog psa, te se dodjeljuju u ustanove, škole, udruge i slično, gdje stručni voditelj, također nakon prolaska obuke, radi individualno ili u skupinama djece s teškoćama u razvoju uključujući u svoj rad terapijskog psa (Centar za rehabilitaciju Silver, 2016). Tijekom 2002. godine započela je provedba programa školovanja i dodjele terapijskih pasa za djecu s razvojnim teškoćama. U Hrvatskoj se počeo razvijati specifičan pristup u radu s djecom s razvojnim teškoćama koji se i danas smatra inovativnim modelom rada. Naime, terapijski psi dodjeljuju se djeci unutar njihovih obitelji. Na taj se način dijete i pas povezuju na specifičan način, a voditelj psa usmjerava aktivnosti s ciljem napretka određenog aspekta razvoja. Školovanje terapijskog psa u Republici Hrvatskoj traje osam mjeseci, a obuhvaća bazične vježbe poslušnosti, a specifičnosti treninga definirane su prema potrebama pojedinog korisnika. Program obuke uključuje inicijalnu procjenu kandidata temeljem koje se odabire odgovarajući pas, koji po svojim karakteristikama najviše odgovara pojedinom korisniku. Obuka roditelja za rad s terapijskim psom provodi se kroz individualni rad u trajanju od četiri tjedna. Radni vijek terapijskog psa je sedam do osam godina, nakon čega se, prema procjeni stručnog tima, pas umirovljuje (Centar za rehabilitaciju Silver, 2016).

Psi se javljaju u ulozi psa vodiča, rehabilitacijskih pasa (pomagača osobama u invalidskim kolicima), te u ulozi terapijskih pasa (za djecu s teškoćama u razvoju). Prema Centru za rehabilitaciju Silver (2016), terapijski psi su posebno školovani psi s pomagačkom i terapijskom namjenom, s ciljem poticanja razvojnih procesa djece ili mladih osoba s teškoćama u razvoju. Budući da psi reagiraju na dodir, gestu, osmijeh, pogled i prihvaćaju osobu koja za njih pokaže interes, prema Kobešćak i sur. (2013), njima nije važno ima li osoba koja se njima bavi (igra) neke motoričke teškoće, jezično-govorne ili komunikacijske poteškoće. Školovanje terapijskih pasa je složeni proces koji kombinira različite pristupe i omogućava da po završetku školovanja terapijski pas ima dvije uloge od kojih je jedna uloga pomagača djetetu s teškoćama u razvoju pri kretanju, dodavanju predmeta, pomoć pri odijevanju i različitim svakodnevnim aktivnostima, upozoravanju na opasnosti, smirivanje i slično. U skladu s individualnim potrebama i mogućnostima djeteta, terapijski pas se javlja i u ulozi motivatora u svakodnevnim aktivnostima te postojećim terapijskim i habilitacijskim procesima u koje je uključeno dijete s teškoćama u razvoju. Kroz uključivanje terapijskog psa djeluje se na različite aspekte razvoja pojedinca, primjerice: socio-kognitivni, senzomotorički, psiho-socijalni i emotivni razvoj, te za ovaj rad, posebno značajan, komunikacijski razvoj (Centar za rehabilitaciju Silver, 2016). 21 Prema Kobešćak i sur. (2013), terapijski pas na djecu djeluje opuštajuće, potiče ih na komunikaciju te izaziva pokrete i radnje koje roditelj na uspijeva potaknuti. Odnos djeteta i psa u velikoj mjeri određuje tijek njihove komunikacije, koji se većinom uspostavlja spontano zbog međusobne privlačnosti životinja i djece. Pristup i način rada s djetetom i terapijskim psom osmišljava se i usmjerava prema specifičnim potrebama svakog djeteta.

Djevojčica Dora pohađa skupinu Smješkići i od ove pedagoške godine u vrtić dolazi u pratnji nove prijateljice Duge. Kako je došlo do tog prijateljstva upitali smo mamu Danijelu.

INTERVJU S MAMOM DANIJELOM

1. KAKO STE SE ODLUČILI ZA TERAPIJSKOG PSA?
Sa Dorom svakih 6 mjeseciidemo u bolnicu Goljak. Tamo često pričam sa drugim mamama i razmjenjujemo iskustva. Tako sam upoznala mamu Višnju koja je puno pohvalila terapijskog psa Dizzy kojoj je njezin sin Gabrijel mali šef. Pričala mi je kako joj je sin dosta napredovao uz psa i stalno se s njom igra. To nas je ponukalo da krenemo sa cijelom procedurom jer su nas upozorili da se psa zna čekati i po dvije godine.

2. JE LI TEŠKO DOBITI TERAPIJSKOG PSA?
Nije teško dobiti psa, ali svakako treba biti strpljiv. Da bi se dobio terapijski opas nužno je zadovoljiti sve kriterije. Potrebno je predati dokumentaciju o djetetu Centru za rehabilitaciju Silver, zatim doći kod njih na razgovor i procjenu. Slijedi još malo čekanja jer se traži pas koji zadovoljava potrebe djeteta. Nije svaki pas za svako dijete. Zatim slijedi upoznavanje psa sa djetetom i obuka roditelja. Nije teško, samo se ne smije odustati. Također, treba biti uporan i dosljedan kada se psa dobije jer uz rad sa djetetom treba uključiti i psa što u početku nije lako.

3. KOLIKO TRAJE PROGRAM OBUKE?
Program obuke traje 2 tjedna iobuka se vrši u Silveru. Prvi tjedan je roditelj sam i radi s psom, a drugi tjedan mu se pridružuje i dijete. Pokušava se psa dovesti u različite situacije da se vidi kako bi se roditelj snašao. Nakon što se psa dobije, instruktor iz Silvera dođe u posjet svakih nekoliko mjeseci da se vidi odnos djeteta i psa i dobije se još savjeta za moguće poboljšanje odnosa.

4. TKO JE DAO IME PSU?
Centar odabire ime psu – na Internetu se objavi prvo slovo, a djeca šalju prijedloge imena. Naš pas se zove Duga.

5. OPIŠITE PRVE DANE S PSOM.
Prvi dani s psom su bili uhodavanje. Sve nam se promijenilo. Morali smo se naviknuti da uz Doru sada imamo i psa o kojem se treba brinuti te ih pokušati zainteresirati za igru i druženje.

6. KOLIKO DUGO VEĆ IMATE TERAPIJSKOG PSA?
Psa imamo već jednu godinu.

7. RAZLIKA DANAS I PRVI DANI?
Razlika je vidljiva u njihovom odnosu. Dora ju češće mazi. Igraju se, ali tu još uvijek ja moram dosta utjecati, inicirati. Duga joj donosi igračke, skrivam ih ispod Duge dok ona leži, učimo dijelove tijela, pere Dugi zube, daje joj keksiće. Nije svaki dan isto, ovisi o raspoloženju, ali je svaki dan sve bolje i bolje.

8. KOJU ULOGU IMA TERAPIJSKI PAS U VAŠOJ OBITELJI?
Duga u našoj obitelji ima ulogu prijatelja i pomagača. Uz igru, Dora se voli s njom maziti kada je bolesna i legne pored nje da ju Duga tješi. Jako smo sretni s njom.

Djeca iz skupina Smješkići i Tići svakodnevno pitaju mamu Danijelu da li je došla Duga i uvijek ju idu pozdravit, pomazit, a koji put daju joj i keksić. Sada i oni imaju novu prijateljicu Dugu.