INFO KUTAK
Dobno mješovite skupine
Osnovni cilj zbog kojeg u skupinama borave djeca različite dobi je da se odgojno-obrazovni proces očisti od rigidnih pretpostavki o sposobnostima djeteta (koje su pretežno podcjenjivale sposobnosti djece) i da se rad organizira na način na koji djeca najbolje uče.
U dobno ujednačenim skupinama se pretpostavlja da postoji prosječno
dijete određene dobi za kojeg je i program kao takav napravljen. Problem
je u tome što takvo prosječno dijete zapravo ne postoji i program koji
djeluje savršeno na papiru u stvarnosti se teško realizira. Posebno je
teško ako program, koji je dobno određen, provodi odgojitelj koji voli
ex cathedra rad, a koji ne da nije prilagođen djeci predškolske dobi već
u njih može izazivati i otpor prema boravku u vrtiću.
Nekadašnja praksa u vrtićima je poticala učenje slično učenju u školama - odgojitelj određuje djeci što i kako će raditi potičući jedno rješenje kao najbolje. U dobno jedinstvenim skupinama najčešće se program nudi cijeloj skupini djece i prvenstveni zadatak odgojitelja je provođenje programa.
Što pokazuju istraživanja?
Znanstvene spoznaje razvojne i kognitivne psihologije dokazale su da djeca do osme godine života najbolje uče kombinirano od djece i odrasle osobe. Uspješnije uče kad su im zaposlene ruke i kad im se pruža konkretno iskustvo kroz bogatstvo materijala i poticaja.
U mješovitim skupinama program se prilagođava svakom djetetu, a tek onda
skupini. Odgojitelji poštuju tipični razvojni ciklus djeteta (dobnu
primjerenost), ali isto tako poštuju svako dijete kao individuu.
Mješovite skupine prilagođene su svoj djeci, razvijaju klimu u kojoj su
djeca više uzbuđena, motiviranija, željna preuzimanja intelektualnog
rizika i spremnija doći u vrtić.
Iz mnogih je studija vidljiv različiti pozitivni efekt boravka djece u
mješovitim skupinama, posebno u znanju i savladavanju društvenih
vještina. Pregled 18 studija koje se bave uspjesima djece u mješovitim
skupinama navodi da su ta djeca uspješnija u akademskim vještinama,
imaju jače samopouzdanje, bolje razvijene socijalne vještine te bolji
odnos prema vrtiću, a kasnije i školi.
Rad u takvim skupinama je
prilagođen djeci koja su došla s različitim iskustvom i sposobnostima.
Rad se organizira u manjim skupinama, a uloga odgojitelja je da planira i
priprema aktivnosti djece, u radu ih potiče na timsko učenje, učenje
jednih od drugih, potiče ih na zajednički rad sa uvažavanjem
individualnosti svakog od njih. Svatko u skupini ima svoju ulogu dijete
istovremeno ima priliku učiti, podučavati, slušati, praktično raditi.
Manje se pažnje posvećuje onome što se uči, a puno više pažnje načinu
učenja. Uloga svakog djeteta u skupini jednako je vrijedna. Razvoj
djeteta ne procjenjuje se u usporedbi s drugima već se svako dijete
prati i procjenjuje kao individua.
Soba dobno mješovite skupine je podijeljena na više kutića koji su organizirani tako da djeca u malim grupama uče na njima primjerene načine. Prateći zahtjeve djece, sobe skupine mijenjaju izgled. Atmosfera u tim skupinama je prirodnija, sličnija je onome što dijete očekuje u realnom životu (gdje je uvijek netko stariji/mlađi, sposobniji/nesposobniji, bolji ili lošiji u nekoj aktivnosti). Mješovite skupine predstavljaju prirodni poligon za učenje emocionalnih i društvenih vještina za koje se sve više pokazuje da su u realnom životu važnije nego puko poznavanje činjenica.