Njegovanje kulturne baštine

Kroz različite aktivnosti u skupini, djeci se pokušavaju približiti običaji, tradicija i kultura vezana uz zavičaj u kojem djeca žive. Djeca to vole i prepoznaju kao nešto što je prisutno u njihovoj okolini, domu. Upoznavajući djecu u vrtiću o tradicijama našeg kraja, dajemo joj na važnosti i senzibiliziramo djecu za očuvanje i daljnje prenošenje pa makar i djelić nečega što predstavlja naš kraj u kojem živimo i rastemo. Ako djeca uče o vlastitoj kulturi to potiče i razvija osjećaje tolerancije prema drugim kulturama.

Sve je započelo promatranjem starih građevina koje se nalaze u blizini dječjeg vrtića, pričama i legendama, fotografijama, razgovorom o tome kako se nekad živjelo i što su nosile naše nonice i nonići, kako su živjeli i čime su se bavili.
Svoje doživljaje djeca su pokušala prenijeti na papir kroz 3 različite i zanimljive likovne tehnike: crtačka tehnika – olovka, ugljen (crkva i kaštel), slikarska tehnika – kolaž (narodna nošnja) i grafička tehnika – monotipija s glatkom podlogom kao matricom – crtanje štapićem (most)

Djeca se vole likovno izražavati i to je njima jedna od najdražih aktivnosti i omiljenih igara. Crtežima prikazuju svoje doživljaje, emocije, vole istraživati i upoznavati nove materijale te ih oduševljava mogućnost stvaranja i oblikovanja. Vrlo im je bitan pokret i akcija te užitak kroz taktilne i vizualne osjete.

Vidjevši koliko su djeca motivirana i zainteresirana na temu naše baštine odlučili smo se prijaviti na likovni natječaj “LUMS 2020” – Likovnom umjetnošću mijenjamo svijet. Na temu “Moć vertikale” – industrijska baština grada Rijeka djeca su potaknuta da svoje doživljaje prenesu kroz likovne radove. Bili su vrlo uspješni i ponosni kako su to nacrtali te je uslijedila i mala izložba. Likovna tehnika bila je kombinacija crnog flomastera i drvenih bojica te olovke i drvenih bojica što i inače djeca jako vole i puno koriste u svome radu.

Osim likovnih aktivnosti, ples također stvara veliko zadovoljstvo, sreću, veselje, potiče na kreativnost i domišljatost, djeca postaju sigurnija u sebe, razvijaju pozitivnu sliku o sebi. Takvi osjećaji potiču na međusobnu toleranciju i uvažavanje a najvažnije od svega je da se djecu senzibilizira prema tradicijskom nasljeđu. Najbolje prenošenje tradicije svakako ide kroz glazbu – ples i pjevanje. Jedan od zanimljivih glazbenih primjera je ples “Rašpa”, vesela poskočica koju djeca jako vole i vrlo brzo nauče plesati. Može se vidjeti koliko djeca uživaju u plesu, potiču jedni druge na ples i surađuju na najbolji mogući način. Ples “Šete paše” također ima zavičajni prizvuk i dio je naše primorske baštine koja se i dalje njeguje.

Brojalica “Šilo bodilo” posebno je oduševila djecu i postala je brojalica koja se vrlo rado i često koristi u skupini. Djeca su je vrlo brzo i lako zapamtila zbog njene jednostavnosti i rime. Na samom početku djeci su neke riječi iz brojalice bile potpuno nepoznate, pošto su napisane na čakavštini, pa smo morali otkrivati njihovo značenje. Dogodila se prekrasna situacija da djeca koja i inače ne govore čakavštinom bez problema je koriste kod kuće u svakodnevnoj igri i izgovoru. Povratna informacija ide i od roditelja koji su oduševljeni kako su se djeca odlično snašla i naučila brojalicu na čakavštini.
A brojalica ide ovako:
Šilo bodilo
Po moru hodilo
Ni jilo,
Ni pilo,
Pa se potopilo.

Igra “Bataci” odvela nas je u prirodu, u naše vrtićko okruženje, odnosno kraj mora jer su nam za tu igru trebali oblutci sa plaže. Uočili smo da nije nimalo lako tražiti oblutke, jer za naći takve oblutke trebalo je trčkarati po plaži i okretati kamenje, opipavati i dobro uočiti je li oblutak okrugao i gladak ili neravan i plosnat. Trebalo ih je pronaći barem pet i djeca su se potrudila i pronašla odgovarajuće oblutke. Igru smo pokušali odigrati na plaži, tamo gdje smo i pronašli materijal koji nam je potreban. A igra ide ovako: pet oblutaka se nalazi na podu, uzimamo jedan i bacamo ga u zrak ali prije nego što padne moramo istom rukom podignuti još jedan oblutak s poda i tako slijedom dok se u ruci ne nađu svi “bataci”. Nije to nimalo lako, djeca su se domišljala na razne načine, koristeći i drugu ruku, pomažući jedni drugima. Bilo je i smijeha ali i ljutnje jer se oblutci nisu uspijevali uhvatiti.
Sve navedene aktivnosti, ali i mnoge druge, čija je svrha njegovati kulturnu baštinu našega kraja, djeca rado i s užitkom prihvaćaju i sudjeluju u njima.