Moj tata i ja – vrtlari

“Tate su najobičniji muškarci koje je ljubav pretvorila u superheroje, avanturiste, pričatelje priča i najbolje pjevače” (Pam Brown), a mi bismo dodali i u vrtlare!

Naoko običan dan u vrtiću, tek sjajni pogled u dječjim očima i radosni osmijeh pažljivom su promatraču mogli odati da će se tog poslijepodneva događati nešto posebno i važno u skupinama Smješkići i Tići. Oni otvoreniji i rječitiji dočekivali su posjetitelje na vratima naših skupina i veselo ih obavještavali o današnjem događaju – “Moj tata će danas doći na druženje!”.
Nakon predugog razdoblja distance, mjera, ograničenja te posljedično i izostanka druženja uživo djece, roditelja i odgojitelja, ovo je bio prvi susret i to još u opuštenoj i radnoj atmosferi. Svi smo s radošću iščekivali druženje “Moj tata i ja – vrtlari”.

Zadaća nam je bila zajedničkim snagama urediti vrt o kojem će djeca i odgojiteljice brinuti i pokušati uzgojiti svoje voće i povrće kao i šarene cvjetne gredice. Djeca, tate i odgojiteljice prionuli su poslu s osmijehom i ponekom šaljivom upadicom. Luce je pomogla odgojiteljicama u pozdravnoj riječi tatama, Patrik ponosno i uzbuđeno ponavljao da mu je ovo najljepši dan u vrtiću. Tate su uz pomoć svojih djevojčica i dječaka prekopali zemlju u povrtnjaku, posadili sadnice rajčice, paprike, peršina i jagode, presadili voćku mandarine naše Doris, okopali i orezali voćke i grmlje te sve nejake biljčice željne naše pažnje i brige, dohranili i zalili.

U niti jednom trenu nitko od sudionika nije ni posumnjao da će sva ova naša ljubav, trud i zajedništvo uroditi sočnim i mirisnim plodovima koje ćemo kasnije ovog ljeta kušati!

Naše smo radno druženje završili iznenađenjem za tate – svako je dijete dodijelilo svojem tati medalju “Najbolji tata”. No, više od medalja značili su nam osmijesi i puna srca koje smo ponijeli svojim kućama.
Veseli pozdrav iz Tića i Smješkića do sljedećeg susreta uživo!